RIMI - Repository of the Institute for Medical Research
Institute for Medical Research
    • English
    • Српски
    • Српски (Serbia)
  • English 
    • English
    • Serbian (Cyrillic)
    • Serbian (Latin)
  • Login
View Item 
  •   RIMI
  • Institut za medicinska istraživanja
  • Radovi istraživača / Researchers' publications
  • View Item
  •   RIMI
  • Institut za medicinska istraživanja
  • Radovi istraživača / Researchers' publications
  • View Item
JavaScript is disabled for your browser. Some features of this site may not work without it.

Ethiopathogenesis, diagnosis and therapy of acquired megacolon in dogs

Etiopatogeneza, dijagnoza i terapija stečenog megakolona pasa

Thumbnail
2010
305.pdf (98.48Kb)
Authors
Prokić, Bogomir
Todorović, Vera
Mitrović, Olivera
Vignjević, Sanja
Savić-Stevanović, Vera
Article (Published version)
Metadata
Show full item record
Abstract
Megacolon refers to an abnormal dilatation of the colon. This condition occurs in both humans and animals. Although it seems to be more common in cats, megacolon may also occur in dogs. However, data regarding the etiopathogenesis, clinical course and outcome of canine megacolon are scarce. The aim of this study is to present the experience of our team in diagnosis and therapy of canine acquired megacolon, with particular reference to etiopathogenetic aspects. The prospective study included 28 dogs affected with megacolon, aged 5-9 years. The 26 animals underwent a surgical procedure (colonotomy followed by manual extraction of faeces), and were followed up for a period of 28 days. On the basis of anamnestic data, clinical and radiographic findings, 7 dogs (25%) were presented with idiophatic acquired megacolon, while 75% of cases had secundary acquired megacolon of different etiology (including pelvic canal stenosis, lumbar and sacral spinal injuries or back leg fractures, in 46% of c...ases; keeping the animals in the backyard and irresponsibility of their owners, in 11%; non-adequate nutrition, in 11%; and decreased physical activity and keeping animals in small flats, in 7%). During early postoperative period, the medical treatment and dietary regimen enabled defecation in 65% of cases. The remaining 35% of cases were treated with Cisapride in order to establish spontaneous defecation. All dogs recovered completely during the 28- days follow-up period. According to the results of interviews with dog owners, all animals were in good condition six months after the surgical procedure.

Megakolon označava abnormalnu dilataciju kolona. Javlja se i kod ljudi i kod životinja. Iako je oboljenje češće kod mačaka, javlja se i kod pasa. Međutim, podaci o etiopatogenezi, kliničkom toku i ishodu bolesti megakolona kod pasa su oskudni. Stoga je cilj ove studije da se iznesu sopstvena iskustva o dijagnostici i terapiji stečenog megakolona kod pasa, sa posebnim naglaskom na etiopatogenetski aspekt oboljenja. Studija je bila prospektivnog karaktera i obuhvatila je 28 pasa sa megakolonom, starosti 5-9 godina. Dvadeset šest životinja podvrgnuto je hirurškoj intervenciji (kolonotomija sa manuelnom ekstrakcijom fecesa) i praćeno postoperativno u toku 28 dana. Na osnovu anamnestičkih podataka dobijenih od vlasnika pasa, kliničkog i radiografskog nalaza, 7 pasa (25%) imalo je idiopatski stečeni megakolon, dok je kod 21 psa (75%) bolest okarakterisana kao sekundarni stečeni megakolon uzrokovan različitim etiološkim faktorima (uključujući stenozu pelvičnog kanala, oštećenje lumbalne i sak...ralne kičme ili frakturu zadnjih ekstremiteta, kod 46% pasa; čuvanje životinja u dvorištu i nedovoljni nadzor od strane vlasnika, kod 11%; neadekvatna ishrana, kod 11%; smanjenja fizičke aktivnosti i čuvanje životinja u skučenom prostoru, kod 7%). U ranom postoperativnom periodu, terapija i režim ishrane doveli su do uspostavljanja defekacije kod 65% pasa. Kod preostalih 35% slučajeva spontana defekacija je uspostavljena primenom terapije Cisapridom. Sve životinje su se u toku 28-dnevnog nadzora kompletno oporavile, a odlično opšte stanje zabeleženo je, na osnovu intervjua sa vlasnicima i 6 meseci nakon hirurške intervencije.

Keywords:
acquired megacolon / dog / etiology / surgery
Source:
Acta Veterinaria-Beograd, 2010, 60, 2-3, 273-284
Publisher:
  • Univerzitet u Beogradu - Fakultet veterinarske medicine, Beograd
Funding / projects:
  • Lokalna neuroendokrinoimunološka osovina kod inflamacije gastrointestinalnog trakta (GIT) – molekularnopatološka, biohemijska i imunohistohemijska istraživanja (RS-145064)

DOI: 10.2298/AVB1003273P

ISSN: 0567-8315

WoS: 000279162300017

Scopus: 2-s2.0-77954498884
[ Google Scholar ]
5
4
URI
http://rimi.imi.bg.ac.rs/handle/123456789/308
Collections
  • Radovi istraživača / Researchers' publications
Institution/Community
Institut za medicinska istraživanja
TY  - JOUR
AU  - Prokić, Bogomir
AU  - Todorović, Vera
AU  - Mitrović, Olivera
AU  - Vignjević, Sanja
AU  - Savić-Stevanović, Vera
PY  - 2010
UR  - http://rimi.imi.bg.ac.rs/handle/123456789/308
AB  - Megacolon refers to an abnormal dilatation of the colon. This condition occurs in both humans and animals. Although it seems to be more common in cats, megacolon may also occur in dogs. However, data regarding the etiopathogenesis, clinical course and outcome of canine megacolon are scarce. The aim of this study is to present the experience of our team in diagnosis and therapy of canine acquired megacolon, with particular reference to etiopathogenetic aspects. The prospective study included 28 dogs affected with megacolon, aged 5-9 years. The 26 animals underwent a surgical procedure (colonotomy followed by manual extraction of faeces), and were followed up for a period of 28 days. On the basis of anamnestic data, clinical and radiographic findings, 7 dogs (25%) were presented with idiophatic acquired megacolon, while 75% of cases had secundary acquired megacolon of different etiology (including pelvic canal stenosis, lumbar and sacral spinal injuries or back leg fractures, in 46% of cases; keeping the animals in the backyard and irresponsibility of their owners, in 11%; non-adequate nutrition, in 11%; and decreased physical activity and keeping animals in small flats, in 7%). During early postoperative period, the medical treatment and dietary regimen enabled defecation in 65% of cases. The remaining 35% of cases were treated with Cisapride in order to establish spontaneous defecation. All dogs recovered completely during the 28- days follow-up period. According to the results of interviews with dog owners, all animals were in good condition six months after the surgical procedure.
AB  - Megakolon označava abnormalnu dilataciju kolona. Javlja se i kod ljudi i kod životinja. Iako je oboljenje češće kod mačaka, javlja se i kod pasa. Međutim, podaci o etiopatogenezi, kliničkom toku i ishodu bolesti megakolona kod pasa su oskudni. Stoga je cilj ove studije da se iznesu sopstvena iskustva o dijagnostici i terapiji stečenog megakolona kod pasa, sa posebnim naglaskom na etiopatogenetski aspekt oboljenja. Studija je bila prospektivnog karaktera i obuhvatila je 28 pasa sa megakolonom, starosti 5-9 godina. Dvadeset šest životinja podvrgnuto je hirurškoj intervenciji (kolonotomija sa manuelnom ekstrakcijom fecesa) i praćeno postoperativno u toku 28 dana. Na osnovu anamnestičkih podataka dobijenih od vlasnika pasa, kliničkog i radiografskog nalaza, 7 pasa (25%) imalo je idiopatski stečeni megakolon, dok je kod 21 psa (75%) bolest okarakterisana kao sekundarni stečeni megakolon uzrokovan različitim etiološkim faktorima (uključujući stenozu pelvičnog kanala, oštećenje lumbalne i sakralne kičme ili frakturu zadnjih ekstremiteta, kod 46% pasa; čuvanje životinja u dvorištu i nedovoljni nadzor od strane vlasnika, kod 11%; neadekvatna ishrana, kod 11%; smanjenja fizičke aktivnosti i čuvanje životinja u skučenom prostoru, kod 7%). U ranom postoperativnom periodu, terapija i režim ishrane doveli su do uspostavljanja defekacije kod 65% pasa. Kod preostalih 35% slučajeva spontana defekacija je uspostavljena primenom terapije Cisapridom. Sve životinje su se u toku 28-dnevnog nadzora kompletno oporavile, a odlično opšte stanje zabeleženo je, na osnovu intervjua sa vlasnicima i 6 meseci nakon hirurške intervencije.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet veterinarske medicine, Beograd
T2  - Acta Veterinaria-Beograd
T1  - Ethiopathogenesis, diagnosis and therapy of acquired megacolon in dogs
T1  - Etiopatogeneza, dijagnoza i terapija stečenog megakolona pasa
EP  - 284
IS  - 2-3
SP  - 273
VL  - 60
DO  - 10.2298/AVB1003273P
UR  - conv_2342
ER  - 
@article{
author = "Prokić, Bogomir and Todorović, Vera and Mitrović, Olivera and Vignjević, Sanja and Savić-Stevanović, Vera",
year = "2010",
abstract = "Megacolon refers to an abnormal dilatation of the colon. This condition occurs in both humans and animals. Although it seems to be more common in cats, megacolon may also occur in dogs. However, data regarding the etiopathogenesis, clinical course and outcome of canine megacolon are scarce. The aim of this study is to present the experience of our team in diagnosis and therapy of canine acquired megacolon, with particular reference to etiopathogenetic aspects. The prospective study included 28 dogs affected with megacolon, aged 5-9 years. The 26 animals underwent a surgical procedure (colonotomy followed by manual extraction of faeces), and were followed up for a period of 28 days. On the basis of anamnestic data, clinical and radiographic findings, 7 dogs (25%) were presented with idiophatic acquired megacolon, while 75% of cases had secundary acquired megacolon of different etiology (including pelvic canal stenosis, lumbar and sacral spinal injuries or back leg fractures, in 46% of cases; keeping the animals in the backyard and irresponsibility of their owners, in 11%; non-adequate nutrition, in 11%; and decreased physical activity and keeping animals in small flats, in 7%). During early postoperative period, the medical treatment and dietary regimen enabled defecation in 65% of cases. The remaining 35% of cases were treated with Cisapride in order to establish spontaneous defecation. All dogs recovered completely during the 28- days follow-up period. According to the results of interviews with dog owners, all animals were in good condition six months after the surgical procedure., Megakolon označava abnormalnu dilataciju kolona. Javlja se i kod ljudi i kod životinja. Iako je oboljenje češće kod mačaka, javlja se i kod pasa. Međutim, podaci o etiopatogenezi, kliničkom toku i ishodu bolesti megakolona kod pasa su oskudni. Stoga je cilj ove studije da se iznesu sopstvena iskustva o dijagnostici i terapiji stečenog megakolona kod pasa, sa posebnim naglaskom na etiopatogenetski aspekt oboljenja. Studija je bila prospektivnog karaktera i obuhvatila je 28 pasa sa megakolonom, starosti 5-9 godina. Dvadeset šest životinja podvrgnuto je hirurškoj intervenciji (kolonotomija sa manuelnom ekstrakcijom fecesa) i praćeno postoperativno u toku 28 dana. Na osnovu anamnestičkih podataka dobijenih od vlasnika pasa, kliničkog i radiografskog nalaza, 7 pasa (25%) imalo je idiopatski stečeni megakolon, dok je kod 21 psa (75%) bolest okarakterisana kao sekundarni stečeni megakolon uzrokovan različitim etiološkim faktorima (uključujući stenozu pelvičnog kanala, oštećenje lumbalne i sakralne kičme ili frakturu zadnjih ekstremiteta, kod 46% pasa; čuvanje životinja u dvorištu i nedovoljni nadzor od strane vlasnika, kod 11%; neadekvatna ishrana, kod 11%; smanjenja fizičke aktivnosti i čuvanje životinja u skučenom prostoru, kod 7%). U ranom postoperativnom periodu, terapija i režim ishrane doveli su do uspostavljanja defekacije kod 65% pasa. Kod preostalih 35% slučajeva spontana defekacija je uspostavljena primenom terapije Cisapridom. Sve životinje su se u toku 28-dnevnog nadzora kompletno oporavile, a odlično opšte stanje zabeleženo je, na osnovu intervjua sa vlasnicima i 6 meseci nakon hirurške intervencije.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet veterinarske medicine, Beograd",
journal = "Acta Veterinaria-Beograd",
title = "Ethiopathogenesis, diagnosis and therapy of acquired megacolon in dogs, Etiopatogeneza, dijagnoza i terapija stečenog megakolona pasa",
pages = "284-273",
number = "2-3",
volume = "60",
doi = "10.2298/AVB1003273P",
url = "conv_2342"
}
Prokić, B., Todorović, V., Mitrović, O., Vignjević, S.,& Savić-Stevanović, V.. (2010). Ethiopathogenesis, diagnosis and therapy of acquired megacolon in dogs. in Acta Veterinaria-Beograd
Univerzitet u Beogradu - Fakultet veterinarske medicine, Beograd., 60(2-3), 273-284.
https://doi.org/10.2298/AVB1003273P
conv_2342
Prokić B, Todorović V, Mitrović O, Vignjević S, Savić-Stevanović V. Ethiopathogenesis, diagnosis and therapy of acquired megacolon in dogs. in Acta Veterinaria-Beograd. 2010;60(2-3):273-284.
doi:10.2298/AVB1003273P
conv_2342 .
Prokić, Bogomir, Todorović, Vera, Mitrović, Olivera, Vignjević, Sanja, Savić-Stevanović, Vera, "Ethiopathogenesis, diagnosis and therapy of acquired megacolon in dogs" in Acta Veterinaria-Beograd, 60, no. 2-3 (2010):273-284,
https://doi.org/10.2298/AVB1003273P .,
conv_2342 .

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
About RIMI | Send Feedback

OpenAIRERCUB
 

 

All of DSpaceCommunitiesAuthorsTitlesSubjectsThis institutionAuthorsTitlesSubjects

Statistics

View Usage Statistics

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
About RIMI | Send Feedback

OpenAIRERCUB